Negostoljubivost i nasilje u vjeri

Lk 9,51-56

Pripremio: fra Ivan Šarčević

Srijeda, 5. listopada 2011.

Osobito se roditelji, a naročito majke, znaju žaliti kako njihova djeca ne idu u crkvu, kako ne mole Boga, kako se loše ponašaju, uzimaju drogu, piju, ili se neprikladno žene i udaju, ili ne žene i ne udaju, kako se dakle ne vladaju onako kako bi njihovim roditeljima bilo po volji. Često i s pravom roditelji se pitaju kako je moguće da od njih nastaju izopačena djeca. Ima slučajeva kada od loših roditelja budu dobra djeca, kao što i od vrlo dobrih roditelja znaju postati vrlo opaka i zla djeca. Nema pravila. Sigurno je da je odgoj težak i da uz poštivanje ljudske slobode i osobnoga puta, svatko treba drugome kazati iskreno i s ljubavlju što misli da bi mu bilo najbolje za život. Također je važno da nitko od nas neće biti pitan niti odgovarati za ono što nije kriv, a često nismo krivi za zloću drugih, makar oni bili i naši najbliži. Odatle ne možemo na sebe navaljivati teret odgovornosti koji nije naš.

Ima s druge strane takvoga nasilja, i onoga duhovnoga u obitelji i našim odnosima gdje otac, majka ili netko od djece provodi svoju bahatost, pobožni teror nad drugima. Ima među nama ljudi onih koji su nasilni i u vjeri, koji misle da su na ovoj zemlji zato da spašavaju i Boga i ljude. Ima, dakle, onih koji su spremni uništiti druge da bi pokazali kako su oni našli pravi put.

Evanđelist Luka u svome evanđelju izvještava kako su Isus i njegovi učenici, na putu u Jeruzalem, prolazili kroz neko samarijsko selo gdje su namjeravali konačiti. Mještani se međutim pokazaše negostoljubivi i ne htjedoše ih primiti. Na zatvorena vrata, dvojica učenika, vjerojatno zato i nazvani gromovnicima, dvojica braće Jakov i Ivan, zatražiše od Isusa da im dopusti da izmole oganj s neba kako bi spalio njihovo selo.

Što Isus čini na zahtjev svojih učenika da od negostoljubivog sela, od sela nevjernika, učine sprženu, očišćenu zemlju? On ne udovolji svojim učenicima, nego ih – piše Luka – ukori, i povede ih u drugo selo.

Od pamtivijeka pa sve do danas mnogi vjernici bi ognjem i mačem, nasiljem i ubojstvima utjerivali svoju vjeru u druge, osvajali svijet i zemlju bezbožnika i inovjernika za svoga Boga. Isus je jasan. Tako se ne smije činiti. Treba po svijetu ići bez nasilja i terora, na negostoljubivost treba odgovoriti potragom drugog mjesta za boravak.

A kako kod nas stvari stoje, nema ni govora o molitvi da Nebo spali selo drugoga, jer rijetko tko želi i proći ulicama i naseljima onih drugih, u istom selu, gradu, u istoj domovini. I vjernici i nevjernici, gotovo svi, bili bi najsretniji kada bi netko umjesto njih očistio zemlju od njihovih negostoljubivih protivnika i neprijatelja.

Kako smo daleko od toga da nas uopće stigne ikakav Isusov ukor.